Naše selo Garevac se nakon Domovinskoga rata, opustošenja i progona naših ljudi našlo u veoma nezavidnoj situaciji. Garevljani, koji su do posljednjega trenutka čekali pozitivno rješenje za povratak na rodnu grudu, nisu u tome uspjeli ili štoviše, oni koji su odgovorni za cijeli takav scenarij, do danas nisu pronašli snagu priznati propuste, te iskreno i otvoreno pokrenuti projekte koji bi našim ljudima omogućili novi početak na djedovini.
Ljudi su se snašli, morali su – i Bogu hvala, najveći dio njih je to učinio u Matici Hrvatskoj, gdje su do sada podigli već jednu novu generaciju, a treća se već rađa i stasa. Ostali su se pridružili našim ljudima u dijaspori, gdje su Garevljani u velikom broju živjeli i prije rata – u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji pa i šire. No, bez obrzira gdje su naši ljudi, samo je Garevac ostao tamo gdje je i bio, zajedno s njegovim pokojnima i odvažnim povratnicima.
U situaciji, kada se svaka obitelj borila za vlastiti opstanak, za podizanje i školovanje djece, za izgradnju novoga doma i preživljavanje, teško je bilo očekivati velike ambicije i ulaganja u porušeni Garevac, u porušenu Posavinu. Ljudi su sebi stvarali novo i sigurno gnijezdo, sebi i djeci – ali ti ljudi nikada nisu zaboravili Garevac, sve do danas.
Već duži niz godina mi se ponovno možemo slobodno i sigurno kretati našim krajevima, čistiti, graditi, saditi, žeti, kućiti se i uživati. Rado dolazimo u naše selo, neki već godinama, neki tek od skora, a neki se spremaju. Pa htjeli ili ne, možda su ovdje najbitniji upravo oni, koji će tek doći. I naravno, svaka ptica svome jatu leti, pa smo svi poletjeli svome Garevcu, a nakon toga svojim domovima, rodbini i prijateljima. Vrijeme prođe brzo i opet valja, jer je trenutak takav, na posao i u svakodnevicu u dijasporu, izvan Garevca – barem velika većina nas, kojoj su – na koncu - i upućene ove riječi.
Garevački svećenik, vlč. Anto Perić, župnik u Modriči - na grobnici u Poljičkim šumama prije aktivnosti FOGS-a
U svemu tome često nenamjerno i nesvjesno previdimo one temeljne i ključne potrebe, upravo te grude, koja nam je dala i prezime i ime i odgoj i prošlost i kakav takav izgled za budućnost. Potrebe sela su ogromne, ali možemo krenuti od onih osnovnih, oko kojih se svi možemo okupiti. To su naše garevačke svetinje – neprolazne i u našim srcima sveprisutne. To je naša sveta Marija Majka Crkva, naša nadaleko poznata Spomen kapela Burića Štala, masovna grobnica na Majdanu, kao i naša garevačka ledina, na kojoj je već desetljećima svjesno i namjerno zakriven kip Blažene Djevice Marije, ali i zapušteni spomenik sv. Ante u Bajama. O brojnim drugim otvorenim projektima ovdje ne ćemo govoriti, no i njih pratimo i sukladno rastu FOGS-a posvetit ćemo se i njihovom ostvarenju.
Grobnica naših mučenika na Pašincu danas
Glavna potreba našega sela, a gdje naša župa ima posrednu ili neposrednu odgovornost, jest urednost i čistoća naše Marije Majke Crkve i njene okoline, naše Burića štale i sve što ide uz nju, masovne grobnice na Majdanu kao i naše „Stanušića-ledine“, koja je iz više razloga župi na srcu i koja se koristi uglavnom, kada se i u župi nešto događa. Iz svega ovoga proizlazi potreba da se konačno, jer je i prije Domovinskoga rata nedostajala struktura i organiziranost oko ovoga pitanja, sada uspostavi jasna linija i način djelovanja, kako bi ove naše, svima nama važne svetinje, uvijek blistale i uvijek zasjale u najboljem mogućem svjetlu, kojeg i zaslužuju. Kako za nas same, a ponajprije zbog onih koje podižemo, tako i za sve one, koji će ih posjetiti, kraj njih proći ili ih barem na slikama ili snimkama gledati. Ovo je doista velika, opravdana, ali i ključna potreba našega sela – čistoća Crkve, za sve koji u nju vjeruju, čistoća Burića štale, za sve koji se uz nju sjećaju, dostojanstvo garevačke grobnice na Majdanu kao sjećanje i upozorenje, te čistoća ledine, koju čuva Blažena Djevica Marija, još uvijek zakrivena, ali ne na to i osuđena, te na koncu, zbog zagovora sv. Ante, našeg dragog sveca.
Ukratko možemo reći: Sve naše svetinje trebaju biti redovito i odgovorno održavane, Garevac iz godine u godinu sve jače blistati i napredovati, a darovani životi od Stvoritelja – tj. naša mladež, sve jače biti prisutna na rodnoj grudi – u Posavini – u svome Garevcu.
Neka sve bude u ljubavi, iskreno, uredno i – čisto!
Josip Križić, Bekčića
FOGS – Fond za Garevac i garevačke svetinje