Žrtva je jedna

Uoči još jedne godišnjice sjećanja na žrtve Burića štale i svih stradalih modričko-odžačkog kraja nakon završetka Drugog svjetskog rata, u tijeku su pripreme za podizanje Spomenika Majci na budućem Trgu kulture u Garevcu. Iščekujući te dane obilježavanja i sjećajući se naših stradalih, neminovno se provlači jedna ključna riječ kroz naše misli, zasigurno i u našim srcima, a to je žrtva.

S jedne strane radi se o našim pradjedovima, djedovima, očevima, muževima i mladićima koji su iz Burića štale odvedeni i bez ikakve presude poubijani. Ta žrtva je svakako duboko u našem sjećanju, počevši od vjerovanja na riječ “svojim ljudima” i predaje, preko zatočeništva pa sve do samog stradanja na Majdanu, rijeci Bosni i rijeci Savi.

S druge strane imamo naše žene – majke, prabake, bake, supruge, ali tada i kćeri, koje su nakon tog strašnog događaja također ponijele svoju žrtvu, odgajajući djecu bez muževa kao udovice, podižući nove generacije s čvrstom vjerom u Boga i oslanjajući se na bližnje, od kojih su svi morali nositi isti ili sličan teret, ujedno noseći se sa svakodnevnim izazovima i surovim komunističkim sustavom. Sva ta žrtva tih žena ovim spomenikom želi se na neki način oslikati, ali i trajno zadržati u sjećanju na sve ono što su podnijele i nosile za našu zajednicu nakon tih događanja.

Kada je riječ o žrtvi, mi, kao ljudi, jako teško možemo procijeniti veličinu, težinu i značaj nečije žrtve. To je u Božjim rukama. Ono što možemo jest sagledati, kao zajednica, kao jedna cjelina, našu prošlost, našu povijest i sva naša stradanja i muke i naravno sve ono što su pojedinci ali i kolektiv učinili za tu zajednicu da ona do danas preživi.

Takva žrtva, koja je podnesena za zajednicu ili koja je proizišla iz borbe za zajedničko dobro i uslijedila kao mukotrpan hod kroz povijest, treba se na isti način promatrati u cjelini. Drugim riječima, prosudba o težini i vrijednosti pojedine žrtve, žrtve naših stradalih i žrtve onih koji su nakon njih u tuzi i samoći vodili bitku u svakodnevnom životu za opstanak cijele zajednice, nije na nama.

Moglo bi se zasigurno reći, promatrano s kršćanske ali i općenito s ljudske strane, da bi naše žene i naši muški stradali – naši preci – kada bi imali priliku progovoriti ili nam poslati poruku o tom putu i toj žrtvi koja nikad ne može nama, ljudima, biti do kraja istražena jer ne možemo zaviriti u srca, rekli da njihova žrtva ima smisla tek onda ako jača našu zajednicu i međusobno poštovanje, čemu su i oni težili, te ako se promatra u cjelini. Sigurno bi nam poručili i da njihova žrtva nije podnesena da bi nas razdvajala ili nas navela na stranputicu, ne vrjednujući na ispravan način njihovu zajedničku žrtvu, kako onih zatočenih i poubijanih tako i žena koje su ostale nakon njih, i da bi mi nesvjesno potencirali bilo kakve raskole ili druge negativnosti, nego da iz te žrtve učimo, da nam ona, uz čvrstu vjeru i čuvanje identiteta, bude dodatni poticaj za otvaranje novih stranica za nas i sve ljude oko nas.

Njihova žrtva je jedna žrtva svih naših predaka i, ako vjerujemo da je podnesena za opće dobro našeg naroda, cjelokupne zajednice i nas kao potomaka, ona nužno mora biti jedna.

Prenoseći to u aktualnu stvarnost, u današnji život, u trenutačnu situaciju gdje su potrebe posebno nas, kao povratničkog mjesta i zajednice koja je pretrpjela još jedno stradanje, raznolike, ta žrtva bi, već sada i prije podizanja bilo kakvih spomenika i sjećanja, trebala prije svega zaživjeti kao plodonosna u nama, u svakom pojedincu, koji bi iz toga tražio smisao, a onda načine i konkretna rješenja kako ostvariti sve one potrebne i otvorene konkretne projekte.

Potrebe naše zajednice, a vjerujem i mnogih sličnih, mogu se podijeliti u one komemorativne i povijesne, sjećanje i obilježavanje određenih dana i odavanje počasti, te one konkretne, u današnjem trenutku i svakodnevnom životu gdje zajednica mora funkcionirati i gdje se javljaju pojedinačne i kolektivne potrebe, a onda naravno i budućnost i vizija kakav Garevac želimo ostaviti onima koji dolaze, ali i sami u njemu živjeti i djelovati.

I upravo su kultura i umjetnost, područje do sada poprilično zapostavljeno, one koje uspijevaju spojiti sve te tri kategorije potreba, a da se nitko u svemu tome ne osjeća zakinutim ili zaboravljenim, nego nasuprot, svi mogu, prema svojim željama, volji i mogućnostima, uključiti se i ugraditi, bez obzira na svjetonazor, nacionalnu ili vjersku pripadnost. Kultura i umjetnost govore jezikom koji ujedinjuje tamo gdje nam to često, kao ljudima, nije moguće, i nude se kao nenametljiv most prema boljem sutra za nas i našu djecu, ali i prema svima drugima, čuvajući pri tome sve ono što su nam preci usadili.

Stoga se usuđujem zaključiti: kada bismo uzeli pojmove kulture, umjetnosti, književnosti, obrazovanja i širenja pogleda i pitali naše stradale kojih se rado sjećamo iz godine u godinu, možemo biti sigurni da bismo izmamili osmijeh na njihovim licima i bili ohrabreni da se upravo na taj način nosimo s našim životima, sa stvarnošću, sa svim izazovima koji su pred nama, uvijek duboko držeći do svoga, vjerujući u svoj identitet i u one vrijednosti koje su u nas usadili, ali isto tako otvoreni prema svakom čovjeku, prema budućnosti i prema ljudima bilo kojeg svjetonazora ili mišljenja.

I zato, samo po sebi, to zaokružuje potrebu za podizanjem Spomenika Majci, koji, uz sve navedeno, nije samo spomenik na žrtvu naših žena povezanu sa stradanjima nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do Domovinskog rata i nakon njega, nego na svaku žrtvu svake naše žene. Jednako tako zaokružuje i potrebu za podizanjem dostojnog spomen-obilježja za naše stradale na masovnoj grobnici na Majdanu, koje će zasigurno biti jedan od sljedećih velikih projekata, kada je sjećanje na naše stradale u pitanju.

FOGS podržava ideju aktualnog projekta izgradnje Spomenika Majci i podržat će ga i financijski, onoliko koliko je trenutačno u našoj mogućnosti, kako bismo osigurali i ostvarivanje svih drugih naših projekata, a prije svega redovito održavanje svih naših svetinja i zelenih površina u Garevcu, kosidbu i urednost, uključujući i župnu crkvu, njeno dvorište i župni ured te župnu crkvu u Modriči. Pozivamo sve naše članove i prijatelje da u okvirima svojih mogućnosti također podrže ovaj projekt, koji je pod vodstvom Zaklade “S onu stranu zida”, koja vodi cjelokupnu evidenciju donacija i izdataka za ovaj projekt. Ukoliko želite podržati, podijeliti ili pozvati prijatelje da se uključe, podatke možete naći ispod ovoga članka.

Hvaljen Isus i Marija.

Josip Križić
FOGS – Fond za Garevac i garevačke svetinje

_ _ _

Za sva pitanja vezana uz ovaj projekt možete nazvati članove organizacijskog odbora:

Vlado Tokić, predsjednik MZ Garevac ( tel. +387 65 744 820)

Slavica Mijić Lukač, dopredsjednica Zaklade S onu stranu zida ( tel. +387 65 004304)

Vaš prilog za Spomenik Majci možete uplatiti i izravno na račune nositelja projekta. Informacije možete iskoristiti ili proslijediti onima za koje mislite da bi se željeli uključiti.

Projekt: SPOMENIK MAJCI

Uplate donacija na: ZAKLADA S ONU STRANU ZIDA

Garevac, Lužani bb, 74480 Modriča

JIB 4405557570009

s napomenom u svrha uplate:

Spomenik Majci u Garevcu

Račun za redovno poslovanje u BAM: 3383302274630895 (UniCredit Bank)

Devizni račun:

IBAN: BA393383304874631214SWIFT: UNCRBA 22(UniCredit Bank)
—

Poruka gđ. Slavice Mijić Lukač dana 23.04.2026:

• Marko Bajić – 2.500 Eura;
• Zaklada Ljudsko Bratstvo – 1.200 BAM ( KM);
• Ana Jelavić (Gara) – 500 Eura;
• Ivan Marić ( Kajića) – 100 Eura;
• Slavica ML – 100 Eura;
• Zajednica žena Evine kćeri – 1.000 BAM (KM)
• Kaja Perić – 2.000 Eura;
• Pero Vrcan ( Gornji Kladari) – 100 Eura;
• “Slučajni prolaznik” – 100 Eura;
• Kata Balić – 50 Eura;
• Anamaria Laušić (Balić) – 75 Eura;
• Jelena Marovac (Balić) – 80 Eura;
• Jovanović D. – 500 Eura;
• Marko Gagulić ( Antin) – 100 Eura;
• Vlado Ivušić – 100 Eura;
• Zora Gligorić – 50 Eura;
• Obitelj pok. Pere i pok.Ane Šerić – 1.000 Eura;
• Udruga Garevac u srcu – 500 CHF;
• Nada i Daniel Roland Schori Tolić – 100 CHF;
• Gđa M.Sch.D. – 300 CHF;
• Jozo Jagustin – 500 BAM (KM);
• Josip Križić Bekčić – 200 BAM (KM);
• Vlado Spajić (Gavro) – 500 Eura platio račun za tiskanje fotografija Spomenik Majci.