Kako se sezona 2023. bliži kraju, tako i mi u FOGS-u već mjesecima, prateći naš rad u tekućoj godini i cjelokupan napredak FOGS-a, razmatramo i planiramo unaprijed naše aktivnosti za 2024. godinu. Stoga smo izuzetno sretni moći Vas obavijestiti, kako smo od 2024. godine dogovorili još jedan novi, izuzetno važan projekt za nas kao udrugu, a prije svega, za sve nas Garevljanke i Garevljane. Projekt kao takav i aktivnosti koje su planirane ne razlikuju se od naših dosadašnjih aktivnosti oko održavanja naših svetinja i površina, no, sama činjenica da ćemo ga uvrstiti među naše postojeće projekte, potvrđuje našu odlučnost očuvanja sjećanja na neke ključne trenutke naše zajedničke povijesti, a onda i našu brigu za njegovanjem onoga, što danas imamo na terenu, zahvaljujući pojedincima, koji su na vrijeme prepoznali istinsku vrijednost ovoga objekta, te uložili sebe i sredstva, kako bi ga obnovili i očuvali.

Riječ je o nekadašnjoj garevačkoj Osnovnoj školi “Vladimir Nazor”, koju su pohađale mnoge naše generacije. Iz današnje perspektive bi mogli reći da su ju pohađali velika većina nas živih (do 1992.), a svakako i naše majke, očevi, bake, djedovi… Dakle, osobno smo svi mi vezani za nju, čak i oni najmlađi među nama, jer naši današnji putevi su manje ili više određeni, pa u velikoj mjeri čak i u njoj ili kroz nju – preko roditelja i predaka, koji su ju pohađali.

Danas je zgrada bivše Osnovne škole sjedište zaklade “Otvorena kuća – centar za mir i kulturu dijaloga”, a predsjednica Upravnog odbora ove zaklade, koju je osnovao HKD Napredak, Slavica Mijić Lukač, koja je također bila i voditeljica obnove potpuno devastirane zgrade Osnovne škole nakon Domovinskog rata. Do sada je pokrenula brojne važne projekte u sklopu djelovanja ove zaklade, a jedan od najupečatljivijih i najplodotvornijih za našu zajednicu je “Zajednica žena Evine kćeri”, koja danas, ali i za budućnost predstavlja jednu od najvažnijih udruženja našega sela. Iskreno se i ispred FOGS-a nadamo, kako će HKD Napredak konačno imenovati novi upravni odbor ove zaklade, kako bi se svi važni projekti mogli besprijekorno nastaviti ostvarivati i razvijati. No, bacimo još malo pogled na neke povijesne činjenice, vezane za našu nekadašnju osonovnu školu, jer i one potvrđuju i opravdavaju našu čvrstu odluku, preuzeti brigu o urednosti površina oko nje.

Prema informacijama koje imamo, zgrada Osnovne škole izgrađena je 1882. god. i jedna je od najstarijih svjetovnih (državnih) škola u BiH. Možda podatak o izgradnji Osnovne škole iz tog perioda ne bi ništa značio na nekom drugom mjestu, ali izgradnja škole u jednom selu na sjeveru Bosne i Hercegovine u to vrijeme govori puno o ljudima koji su tu živjeli. Provincijal fra Andrija Kujundžić u svom izvješću, sastavljenom u Kreševu 1853. pod točkom “Mjesta gdje bi se škole imale podignuti” spominje i mjesto Garevo. Do ostvarenja te zamisli prošlo je skoro 30 godina.

Upravo su ljudi, koji su u tom vremenu živjeli u Garevcu, bili veliki zagovornici izgradnje škole. U pismu od 24. srpnja 1882., koga su Garevljani Šimun Marić, Anto Anđelić, Ilija Jurošević i Marko Martinović uputili nadbiskupu Stadleru, stoji: “Mi smo se kao slijepi i nerazumni potrudili da sagradimo učionu da bar naši mlađi ne budu onakvi kao mi slipi…”

U svome pismu od 26. svibnja 1884. Vrhbosanskom ordinarijatu, garevački župnik fra Mato Baotić, piše da je školska zgrada u Garevu dovršena 14. svibnja 1882. godine. On je želio da se škola sagradi u blizini crkve, kod Perića kuća, kako bi mladež mogla svako jutro dolaziti na sv.misu. Ali “surovi i nemarni žitelji”, kako piše župnik Baotić, “privoliše školsku zgradu nasred sela podići što je udaljena od župskog stana jedan sat hoda.”

U početku su se garevački žitelji pogodili s učiteljem Martinom Gregorovićem da im podučava djecu. Kako Garevljani ipak nisu uspijevali na vrijeme podmirivati svoja dugovanja prema seoskom učitelju, morala je intervenirati kotarska vlada. (izvor garevac.net)

Zanimljiv i izuzetno vrijedan je osvrt i sjećanje pok. garevačkog svećenika Ante Burića na Osnovnu školu u Garevcu, objavljen na garevac.net 2009. godine kojeg, zbog vrijednih podataka, treba dijelom citirati:

“Većina danas živućih Garevljana, Čardačana, Donjokladaraca stekla je ovdje prva saznanja o debeloj uspravnoj i tankoj kosoj crti. I otprije su znali da su dva i dva četiri, ali su naučili to i napisati. Iz ove škole su potekli brojni intelektualci Garevca, Donjih Kladara i Čardaka koji su danas rasuti po cijelom svijetu i nose uspomene na dane provedene u garevačkoj školi, na učitelje: Antu Barhanovića, učitelja Dragu, učiteljice Desu i Jovanku, davno su već umrli oni koji su dobivali šibe od prvog vrlo strogog učitelja Mate Soče.

U toj školi su svoja prva sricanja slogova počeli garevački svećenici – njih petnaest ili šesnaest. U ovoj su školi sjedili roditelji današnje voditeljice Otvorene kuće, a možda i ona sama. Davno, davno je prva generacija ove škole našla svoj mir pod stoljetnim hrastovima u garevačkom ili kladarskom groblju. Davno je minulo vrijeme kada su prve generacije, dolazeći u školu donosile prut učitelju Mati Soči da ih njime kazni po skupljenim prstima zato što nisu napisali zadaću. Na izmaku je već i generacija koja je poslije škole igrala polje i utresa na panju u Milešića šumi.

Tamo negdje prije 1900. godine kada su iz garevačke škole izlazili prvi “diplomanti” s državnom svjedodžbom završena četiri razreda bilo je to nešto veliko. U onim uvjetima imati državnu svjedodžbu o završena četiri razreda škole bilo je više nego danas imati neku višu ili visoku naobrazbu. Poznato je da su skoro svi Garevljani tih generacija znali čitati i pisati. Nisu se potpisivali križićem kao u mnogim krajevima, nego imenom i prezimenom…

Ovdje je nekada bila škola, jedna od najstarijih državnih škola u Bosanskoj Posavini pa i u Bosni i Hercegovini, koja je još i danas “na nogama’ premda je preko “šljemena” preturila dva svjetska i jedan ovaj naš rat…

A u osobnoj karti stoji da je to starica koja pamti 127 godina. Samo je godinu mlađa od uspostave “Vrhbosanske crkvene pokrajine” (Vrhbosanske nadbiskupije). Vršnjakinja je (Garevljani bi rekli parosnica) travničkog Dječačkog sjemeništa, a osam godina starija od travničkog Bogoslovnog sjemeništa. Devet godina je starija od sadašnje Bogoslovije u Sarajevu. Šest godina je starija od najstarije crkve u Doborskom dekanatu – one u Gradačcu. Vršnjakinja je “Zavoda svetog Josipa” na Vanjskom brijegu u Sarajevu. Čak 17 godina je starija od prvog ubožišta “Egipat” u Sarajevu, s od sirotišta “Betlehem” čak šesnaest godina. Rođena je godine kada su sestre Kćeri Božje ljubavi došle u Bosnu. Od sarajevske Katedrale starija je sedam godina. Od Hrvatskog kulturnog društva Napredak starija je dvadeset, odnosno dvadeset i dvije godine.

U njenom rodnom listu stoji da je rođena 1882. godine. U rubrici “Ime” upisano je “Osnovna škola”, dok pokraj nje nije napravljena nova. Onda su je prozvali “Stara škola” (…)

Čitajući ove retke, lako možemo svi zaključiti o kakvoj se povijesnoj, ali i vrijednosnoj “gromadi” ovdje radi i zbog toga nam je izuzetna čast preuzeti brigu o urednosti okoliša ovog objekta (oko 1500 m²). Našu brigu smo već preuzeli, a konkretni radovi će krenuti od proljeća 2024., zajedno uz sve naše aktualne projekte. Kako bi mogli jamčiti za dosljedno i odgovorno održavanje svih površina pod odgovornošću FOGS-a, razmotrit ćemo i eventualni angažman dodatnog izvršitelja radova, ukoliko pod postojećim uvjetima to ne bi bilo moguće. No, ovo pitanje ostavljamo za kraj godine i završno izvješće FOGS sezone 2023., koje donosimo krajem prosinca ove godine.

Mi se iskreno nadamo Vašem odobravanju i podršci, jer ne sumnjamo u ispravnu procjenu naših Garevljanki i Garevljana, napose naših FOGS-ovaca, bez kojih ne bismo mogli ostvariti nijedan dosadašnji projekt. Zato smo tu, zato se zajedno i ujedinjeni sjećamo vrijednoga, a mislimo dugoročno. Neka Marija Majka blagoslovi i prati naš zajednički rad!

Hvala na povjerenju.

Vaš FOGS

(Josip Križić / S.M.L.)