Rodna gruda ne prestaje biti dom kad se napusti, ona ostaje u srcu, u jeziku, u sjećanjima koja ne blijede. Garevac je više od sela: to je uspomena na djetinjstvo, na prve korake, na tišinu groblja i zvuk zvona koji nas je okupljao i koje nas još uvijek okuplja.

FOGS je nastao iz te tihe čežnje, iz potrebe da se ne zaboravi, da se ne prepusti zaboravu ono što nas je oblikovalo. Zajedništvo koje njegujemo nije samo organizacija, nije samo fond, to je zavjet. Zavjet da ćemo, gdje god bili, ostati povezani.

Naša briga nije samo za travu, dom i put, ona je i za one koji više ne hodaju tim stazama. Pokojni Garevljani nisu zaboravljeni. Njihova imena, njihova djela, njihove priče, žive u svakom uređenom grobu, u svakom očuvanom kutku sela. Čuvanje sjećanja na Burića štalu i održavanje groblja nije samo čin, to je molitva, to je zahvalnost.

I u središtu svega stoji naša svetinja, crkva Marija Majka Crkve. Ona nije samo građevina. Ona je duhovno srce Garevca, mjesto gdje smo se krstili, vjenčavali, opraštali. Obnova i briga za crkvu je briga za našu dušu, za našu povijest, za našu vjeru.

Kad prikupljamo sredstva za košenje trave, za obnovu i održavanje crkve, za svete lokacije kao što su Burića štala, Pašinac, spomenik sv. Ante u Bajama. Za Stanišića ledinu i druge nama važne lokacije – mi ne darujemo novac. Mi šaljemo ljubav. Mi šaljemo poruku: “Nismo zaboravili svoje. Nismo zaboravili sebe.”

Zajedništvo FOGS-a nije samo u djelima, ono je u srcima. I dokle god postoji ta iskra, Garevac će živjeti. Otuda i naš slogan “Dok dišemo mi, živjet ćeš nam i ti”.

FOGS